Duhovna misao - Darko Tepert: Isus - Veliki svećenik - 23.01.2025.
Slavlje euharistije nadilazi i prostor i vrijeme, stvara jedinstvo nebeskoga i zemaljskoga.

Slavlje euharistije nadilazi i prostor i vrijeme, stvara jedinstvo nebeskoga i zemaljskoga.
Svaki dan, sa svim što jest, dobar jer je Božji neprocjenjiv dar, jer tek u njega stane život, jer je moj i tvoj i jedini izvjestan koji imamo i koji živimo.
Nada je budnost, spremnost, raspoloživost, hrabrost. Ona traži izložiti se svijetu, ali nije nasilna prema nikome. Nju obilježava blagost prema drugima, budući da je usko vezana uz krepost ljubavi.
Vrijednost obiteljskog ručka više je od jela i pića. Zato, vratimo slavlja i zajednička okupljanja u naše obiteljske domove i doživjet ćemo čudo pretvaranja osamljenosti u zajedništvo, otuđenosti u bliskost, svađe u pomirenje, zavisti u radost, mržnje u ljubav, egoizma u solidarnost, ravnodušnosti u suosjećajnost.
Evanđelje ne pripovijeda kako se nešto dogodilo, nego kako će biti. Stoga nam je govoriti o znamenu, a ne o čudu u Kani Galilejskoj. Znamen je nešto više, nadilazi pojavnost, čin. Isus u Kani nije riješio samo neki nedostatak nego je donio puninu, izobilje.
Spoznaja o Božjoj ljubavi treba nas vratiti na put pokajanja i u zagrljaj našega nebeskog Oca.
Okreni se svojoj duši. Tijelo je prolazno, a duša vječna.
"Ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa - Krist" (Mt 23,10)
Ljudskost postoji u svakom čovjeku, samo treba razgrnuti prašinu ravnodušnosti i zapaliti vatru solidarnosti i ljubavi. Ona će čovjeku koji besmisleno tumara tražeći priznanje i slavu vratiti smisao; kad otkrije da više vrijedi davati nego primati, da je sreća drugog čovjeka važnija od vlastite ugode. Zato, umjesto svojih 15 minuta slave – potražimo Božju slavu, kako bi pronašli čovječnost.
Kako se nositi s osjećajem srdžbe i ima li ona mjesta u duhovnom životu? Potražimo odgovor u riječima svetog pavla izrečenima u poslanici Efežanima: "Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom."
Odluči se na novi korak.
Božićno liturgijsko vrijeme završava svetkovinom Krštenja Gospodinova.
Pustinja kao mjesto zajedništva i međusobnog pomaganja.
Biblijski nauk uči nas da da trebamo prihvatiti Božju milost kao potpuni besplatni dar, ali i dopustiti toj milosti da nas potpuno mijenja u nove ljude.
Zvanje je temeljna odrednica vjerničkog života. U svakom zvanju gledamo Božji poziv.
Što je to malo što imam, posjedujem, a mogu staviti u Isusove ruke?
Božićna čestitka administratora Mitropolije zagrebačko- ljubljanske SPC episkopa Kirila.
Betlehemski, Božićni hod ne prestaje kada utihnu božićne pjesme. Ili će nam hod kroza sve naše dane biti betlehemski, božićni, ili Betlehem, Božić, nismo dobro razumjeli.
Bog je kao mama. Radi po svom, ali to čini – najbolje. Zato, osloni se na njega. Samo dopusti da te prebaci preko svoga ramena. On će te nositi, on će sve nositi.
Neka nas Božje prijateljstvo sve potakne da budemo prijatelji poput njega; da živimo jedni za druge, da se darujemo jedni drugima, daiziđemo iz vlastitih skućenosti i postanemo onakvi ljudi kakvima nas je zamislio.
Ime u kojem je čast i uzdignuće naše.
Božić je donio mir sinovima svjetla, ali sinovima tmina donio je rat. To je teška i ozbiljna istina, kako kaže Edith Stein – ruke Djeteta daju, ali i traže – daju milost, ali traže da ga se slijedi.
Neka vas blagoslovi Gospodin!
U novoj godini molimo da nam srce bude budno, uho pozorno, ruke i um spremni vršiti volju Božju
Nullafacente nas ne poziva na lijenost, jer to je život na tuđi račun. Poziva vas na nerad, na nečinjenje. Jer to je pretpostavka za smiraj, koji može postati novo gledanje, razmatranje misterija Božjeg utjelovljenja.
Nada ne razočarava!
Pozvani smo dobrom pobjeđivati zlo i biti solidarni s onima koji trpe.
Bog živi, djeluje, ljubi i tješi u ljudskome srcu.
O povezanosti Božića i zahtjevnosti vjere.
"Tko želi zaviriti u najdublju tajnu nevidljivoga Boga, valja mu provirivati u nemoć djeteta." Fra Ante Vučković