Duhovna misao - Nikola Kuzmičić: Božje rođenje - 24.12.2024.
Riječ tijelom postade.

Riječ tijelom postade.
Ljubav je put promjene, ona čeka da obistinimo stvarnost Gospoda u svojem životu.
Isus Krist Sin Božji dolazi u naš svijet, učovječuje se da nam bude hrana i naš novi životni put. Svakoga Božića, ali i svakoga dana Bog nam daje priliku početi iznova.
Budimo Kristu posvećeni onako kako je on svojom ljubavlju posvećen svakome od nas.
Svijest o zajedničkoj ljubavi prema Mariji trebao bi nadahnuti muslimane i kršćane na zajedničku proslavu Boga koja će se pretočiti u zajedničko zalaganje oko dobra u svijetu umjesto sukoba i ispraznog optuživanja za nevjeru.
O došašću i "adventu" i suprotnosti svome imenu.
Ako je pogreška potamnila ljudski um, čovjek se mora vratiti onoj istini koja, jer je otkrivena odozgor, ukazuje na pravi put u nebo.
Što je kršćanska mudrost?
Jubilejska godina – godina praštanja i uspostave pravednosti – poziva nas na promjene i podsjeća da zemlja ne pripada samo nekim privilegiranima, već svima.
Prvo i najvažnije što i ovih predbožićnih dana treba učiniti svaki pojedini vjernik, kao i svaka vjernička skupina, jest izbaciti iz sebe i svoje sredine duh umišljenosti i oholosti jer, kako kaže sv. Augustin: „Potoci Božje milosti ne teku po brdima ljudske oholosti, već dolinama ljudske poniznosti.“ Otajstvo Božića otajstvo je poniznosti.
Ruke nas najizravnije i najtajanstvenije, najtankoćutnije izriču. To je znakovito i bitno. Ruke stvaraju unikatno, neponovljivo. I Isus, položen u jaslice izriče nam se rukama. Njegove će ruke pronostiti blizinu i nježnost kako bi se svaki grešnik vratio u kuću Očevu, kako bi se moglo i srcem progledati.
O životnim adventima i iščekivanjima - "Budni budite i u svako doba molite!"
O pjesništvu, tom pomalo zanemarenom pulsiranju duša onih koji su razotkrili svoje dubine i darovali ih svijetu. Zašto? Da se i svijet zaustavi, da se u njima prepozna, pronađe, odmori, da ga propitkuju, potresu, umire, obnove nadu.
Tamo gdje mi često tražimo osvetu, Bog nudi oprost. Tamo gdje bismo mi sudili, On pokazuje milost.
Za svakog zalutalog ili izgubljenog nije kraj, već postoji izlaz.
Blagdan je Marijine svetosti i čistoće, blagdan Božje svemoći, ali i blagdan naše nade. Jer, ako je Bog Mariju – posebnim privilegijem - unaprijed predodredio za život u milosti, prije rođenja, nas je predodredio, po zaslugama istoga Sina svoga, nakon rođenja i smrti.
Nama i našemu svijetu potrebna je riječ vjere koja osvjetljuje, riječ nade koja nas ponovno pokreće i riječ ljubavi koja nas mijenja.
Biblija uči da kod Boga nema ništa jeftino, već samo skupocjeno; ali uči i da Bog sve želi darovati čovjeku i da kod Njega ništa ne možemo kupiti.
Bez obzira na razlike u kalendaru i različite tradicije – vrijednosti kojima nas nadahnjuje sveti Nikola zajedničke su svima nama. U njemu vidimo putokaz da činimo dobro ne tražeći ništa zauzvrat, služeći u ljubavi i u nadi Božjeg kraljevstva.
Amen na kraju molitve ne znači da je molitva završena, nego znači da smo sigurni da će je Bog čuti i uslišiti.
Ne dopusti da na nebu tvoje duše, u nebu tvojih očiju, utrne ijedna zvijezda. Obdari ju, osnaži, svojom postojanom molitvom. Svojom nadom koja ne odustaje ni kada se čini da se odviše toga ruši. Jer ovom je svijetu, svakoj djetinjoj duši – da, i onoj ogrubjeloj – neizrecivo potrebno blago pohranjeno u blagoslovne riječi, u živote onih koji ne posustaju truditi se da blagoslovom darivaju i podržavaju sve što uoče, svakoga koga dotaknu, bilo zagrljajem, bilo sjećanjem, pamćenjem...
Jesam li danas od Boga zazvao dar mira i blagoslova za sebe, svoju obitelj, za svog susjeda, radnu sredinu i cijeli svijet?
Ljubav je odgovorna.
Zbog pohlepe nastaju nepravde i svađe, pustinje i prašume i još gore stvari. U takvom svijetu važno postaje sporedno, a nevažne stvari postaju kao da su najvažnije na svijetu. Baš, u takav svijet dolazi radosna vijest, poruka odozgo, s neba, s onoga svijeta.
Nada čovjeku ne dopušta da sjedi sa strane i čeka ostvarenje već ga gura da prema njemu aktivno ide.
Koji čekaju Gospodina snaga im se obnavlja.
O posljednjim stvarima.
Za bitno u našim životima potrebna je hrabrost.
Istinski oslonac čovjeku ne može biti nikada samo materijalna stvarnost, u kojem god obliku bila.
Mir koji nam Isus daruje drukčiji je od lažnoga „mira“ kakav nam nameće svijet.