RETROVIZOR Pogrešan gost
Persona maxime grata pozvala je ne znam tačno koga na razgovor, uz ukusne plodove naših voćaka, a iz berbe možda i poslednje uoči epohalnog zagađenja koje nam je obećano.

Persona maxime grata pozvala je ne znam tačno koga na razgovor, uz ukusne plodove naših voćaka, a iz berbe možda i poslednje uoči epohalnog zagađenja koje nam je obećano.
Kao dokaz posvećenosti boljitku i što bržem razvoju Srbije dvogodišnji genije već je poslao kompoziciju u Kladovo, gde će biti Festival patriotske pesme, po zamisli koju je neidentifikovani anđeo doneo u san ministru Selakoviću.
Otac Ćacilenda kaže da će u svakom mestu napraviti barem po jedan ćacilend, megakonstrukcije kojima se dosad dičio više ga ne ispunjavaju, kako se to kaže, nastrešnica u Novom Sadu pala, nova železnička stanica prokišnjava, Beograd na vodi takođe ga je kao autora idejnog projekta razočarao, i tu se odvaljuju neka stakla, curi na sve ... Dalje
„Ne pitaj šta Srbija može da učini za tebe, za tvog zeta i za tvog sina, nego pitaj šta bi ti mogao da učiniš za Srbiju!“
Dekan se nije poput direktora slavne novosadske gimnazije oslanjao na snagu vere, nego na snagu žandarmerije, i gle, dobro beše veoma!
Nadam se da je prevodeći sa ruskog naš vlasnik bio usredotočen više nego kad je čitao pismo osmogodišnjaka, gde mu se od imena Novaka Đokovića pričinilo da piše Nikola Jokić.
Mene svrgnuti znači počiniti rodosvrgnuće, jer ja – više nego svi pobunjeni studenti, profesori, dekani i rektor zajedno – volim svakog pravog Srbina, svaku meni lojalnu Srpkinju, o Srpčadi da i ne govorim!
Predsednik Vučić je proudly izjavio da će 28. marta Beograd biti poprište najvećeg skupa njegovih pristaša, vernika, obožavalaca i vazala, kad, neće se istorija desiti kad je rečeno, nego kad joj bude suđeno, biće to trodnevni trijumf, pod radnim naslovom „April u Beogradu“, koji će svima pokazati ko je u Srbiji voljeniji: odmetnuta studentarija ili ... Dalje
Naravno da bi Đinđić, da je živ, sigurno bio u Ćacilendu! Pa ko ne bi voleo da se sretne sa pripadnicima jedinice koja ga je ubila!?
Sve što vidim oko sebe i sve što dopire do mene mogu samo ovom rečju da obuhvatim. Ona istinabog iziskuje genitiv: uoči čega? – Pa uoči svega: uoči svega što bi moglo da se desi, uoči svega lepog što bi trebalo da se dogodi, i uoči onoga do čega nipošto ne bi smelo da dođe.
Mnogi predsedavajući bi spontano uzviknuo „prekidam ovo“, ali naša predsedavajuća imala je jasan zadatak da sve zakone usvoji, pa bilo dima i više nego u bici kod Vaterloa: nećemo danas imati pauzu za ručak, više vrede pedeset zakona nego dvesta obroka pojedenih navrat-nanos, danas ima da se predlaže i da se usvaja, a ješćete kad ... Dalje
Običan sam čovek, kao i bilo ko od vas koji mi niste ni do gležnjeva!
Tri mudraca su sa Istoka, gde god ovaj bio, došla pešice, studentski, da se poklone Isusu, tri domaća mudraca takođe su se poklonila svom božanstvu: vređajući mirne sugrađane dospeli su na internet i u medije, pa će na njima odmoriti oči onaj koji je u njima i rasplamsao blagosloveni žar.
Svaki je razgovor lekovit, pogotovo kad sam ja učesnik, ili još bolje moderator (u solilokviju sam dosegao vrhunac, kail sam da se okrenem drugima, jer pametan čovek uči i od onih koji mu ni po čemu nisu dorasli!).
Kao što su se desetine omladinaca smenjivale čuvajući danonoćno grafit sa likom Ratka Mladića, tako će novobdelci da drežde pored da ne kažem čega.
Sa predsednikom su – ako se partijsko članstvo i ospe, ili ispadne verolomno – još uvek lojalisti i Jelena Milić.
Naš vlasnik koji je od prijatelja Anglosaksonaca naučio da nema na svetu besplatnog ručka, i koji razume samo jezik kupoprodaje, potplaćivanja, pretnji i ucena, mora da je zapanjen koliko je njegovih podanika spremno da radi nešto posve besplatno, nauštrb svog komfora, a radi vraćanja zajednice na put razuma, istine i zakona.
Kao što čovek misli da mu pripada kvalitetnija rodbina, tako i vladar smatra da mu pripada kvalitetnija omladina, poput njegovog komsomola od kojeg je uzaman tražio da mu slobodno saopšte makar jednu primedbu na njegovo svevlašće.
Noga je, nagazivši gas, računala da će probijanje kordona biti lepo primljeno ako glas o tome bude dopro do ušiju svetlog cara!
Zar sukob premijera i predsednika nije znak i dokaz o podeli vlasti?!
Dok razbolevše se društvo bespomoćno gleda unaokolo gubeći svakim danom nadu u oporavak, jedan čovek pomno prati izvješća o vlastitoj poštovanosti i voljenosti, čita to sa, za mene, zastrašujućom usredotočenošću.
Život. Sve to ne zavisi od mene. Setim se kako beše lep, nad vodama dubokim nekim, kao Mesec beo, sa lukom tankim i mekim, jedan most.
Za lično mene otkriće Dubravuške ravno je otkriću, umalo ne rekoh otkrovenju litijuma.
Vozila koja su fabrički ofarbana u crveno biće prefarbana u plavo, a novi autobusi, tramvaji i trolejbusi biće kupovani samo ako ih fabrike proizvode u nijansi plave koju su ljubili svi Nemanjići, Grad će u te fabrike poslati pedesetoro ili stotinu istoričara, heraldičara i autolakirera da nadziru proces farbanja i lakiranja.
„Dogodine kod Džareda!“ tj. mister Kušnera, koji dobi zdanie Generalštaba da na njegovim možda i radioaktivnim razvalinama sazida hotel kakav nemaju ni države mnogo razvijene od naše.
Ono što želi sebi, da mu se podanik vrati, isto to želi i svom pobratimu Lukašenku, koji bi mu zaista mogao spočitnuti: „Ti dobi Serjožu od Hrvata, a ja ne mogu da dobijem Andrejku od tebe!“
Nisu li podvorenjem direktoru CIA-e KGB, kineska i evropska obaveštajna služba dovedene u neravnopravan položaj?
Slavni vod st. vodnika Lončara još nije bio u akciji, a Vrhovni komandant diže elitnu brigadu.
Predsednikova opsesija da protesti (protivu njegovog jednovlašća i svevlašća) imaju kao krajnji – ili kao prvobitni – cilj, da predsednik Republike bude ubijen, netačna je i vređa svakoga od nas koji smo, na primer, 10. avgusta bili na Terazijama.
Sudija koji spase jednu novinarku spasao je celo novinarstvo.