Hodočašće je događaj spasenja kako osobe tako i zajednice. Jer u tom dinamizmu puta, hoda kroz nepoznato i mrak padova, promašaja, odluka i krivih puteva, naporom i ovladavanjem fizičkih i duhovnih ograničenja uočavajući se sa samima sobom i otvarajući se susretu sa svetim, s Bogom u njegovoj riječi, kroz pokoru, zahvalnost i molbu uzdižemo se u svom pogledu prema svetištu i krajnjoj odrednici čovjekova bića.
Unatoč tome što je postojala pretpostavka o dopisivanju apostola Pavla i stoika Seneke, povijesna kritika je odbacila takve mistifikacije, čija je pozadina bila u sličnosti kršćanskoga i stoičkoga gledišta na ljubav prema čovjeku, odnosno u postojanju paralelnih duhovnih strujanja vremena.
S rujnom slijedi i povratak u kolotečinu, započinju škole, fakulteti, radnici se vraćaju na svoja radna mjesta, po poljima, voćnjacima i vinogradima se ubiru slasni jesenski plodovi, priprema se već i za novu sjetvu…I čovjekov život ciklički izmiče, i koliko se sve činilo isto, svaki je tren čista neponovljivost darovana od neba. U toj neponovljivosti izgrađujemo se, mijenjamo, spoznajemo, ali i razočaravamo, odustajemo, plašimo..i ohrabreni iznova i iznova započinjemo…iz godine u godinu.
Koliko trošimo na brigu o tijelu, a koliko ulažemo u higijenu duše?
Svatko se sam treba odrediti prema jasnom pitanju u kojem se traži jasan odgovor: Tko je tebe Isus Krist i kako se on prepoznaje u tvojem životu i tvojim postupcima i odnosima prema drugim ljudima?
"Prema ženama su velikodušni i pažljivi samo plemeniti ljudi, a žene ponižavaju i zlostavljaju samo oni koji su loši i niske naravi.! (Ibn Asakir)
Pravoslavna Crkva na izmaku ljeta obilježava kraj zemaljskoga života Djevice Marije, njenu smrt koju naziva uspenjem - riječju u kojoj su sjedinjena značenja blaženstva, mira, spokoja ali i radosti.
Molitvom se obraniti od zla.
Zašto Kristova logika nije "crno-bijela"?
Dobrota je na kraju jedino što se pamti i izdiže nas, ali i sva naša djela – iz prosječnosti i zaborava.
U Kraljevstvo nebesko ne ulazi se samo vršenjem zapovijedi nego korjenitim prianjanjem uz Gospodina.
Živi kršćani mijenjaju svijet!
Vrijedilo bi na godišnjem odmoru zamjećivati one koji nam pomažu da se odmorimo.
Svaka prirodna nepogoda čovjeku pruža novu priliku da otkrije svoje pravo mjesto u svijetu, da preuzme odgovornost za svoje čine i da ne radi protiv sebe.
Blagdani pozivaju na odgovornost.
Zid nam je katkad kao ogledalo, jer kakvi smo ljudi, kakvo nam je srce, vidi se najbolje kad se nađemo pred zidom.
Želiš li biti veći, bolji, da tvoje mišljenje bude shvaćeno i prihvaćeno, trebaš podizati ljude, učiniti ih većima, dati im do znanja da je njihovo mišljenje važno, koliko su oni važni, isticati vrijednost njihovog dostojanstva.
Kako ispovijedamo svoju vjeru?
Ako se dobro zagledaš u njegove oči, vidjet ćeš Onoga koji je svoj život dao za tebe da imaš život u punini.
Tako malo je potrebno da stvari krenu u dobrom ili u manje dobrom smjeru.
Svatko živi u onom vremenu i prostoru, koje je najbolje za spas njegove duše i duša njemu povjerenih. – misao je Edith Stein. Tko se oslobodi svake privezanosti uz vremenita dobra dobiva velikodušnost, slobodu, bistrinu, dubok mir i smireno pouzdanje u Boga.
Kraljevstvo Božje počinje susretom.
I vrijeme godišnjih odmora može pomoći da više razmislimo o sebi i donosimo bolje odluke za budućnost.
Tražite povišeno mjesto s kojega se život bolje vidi. Tabor je samo odmorište na putu do našeg Jeruzalema.
Zahvalni za nesebičnu ljubav.
Ne zaboravimo da ponekad samo jedan iskren topao osmijeh može odagnati puno tame.
Blaženi Augustin Kažotić, kojeg Crkva danas slavi i zahvalno se spominje o 700. obljetnici njegove smrti, jedan je od najsnažnijih i najdragocjenijih likova osamstoljetne dominikanske prisutnosti u Hrvatskoj, ali i Crkve u Hrvata, hrvatske povijesti i kulture.
Bog nam u svojoj providnosti, u svakom životnom razdoblju daje "navigatore" koji usmjeruju naše ovozemaljsko putovanje sigurnim pravcem u željenu luku, do cilja.
